Ivina pjesma Lantrena osvojila 1. nagradu
Iva Plišo, učenica 8.a razreda i Teo Gluhak, učenik 6.b razreda sa svojim su mentoricama Sanjom Habek i Ivanom Obad Slavin sudjelovali su na završnoj priredbi 43. kajkavskog književnog natječaja Draga domača rieč 2023. koja se održala u petak, 1. prosinca 2023. u Ivancu.
Iva je za svoju pjesmu Lanterna nagrađena 1. nagradom te je pjesma objavljena u Zborniku. Svoju je pjesmu Iva uspješno predstavila publici na svečanoj priredbi u Kinodvorani u Ivancu, a za izvedbu ju je pripremila njezina učiteljica Sanja Habek. Iva je i 2021. bila nagrađena na ovom natječaju. Osim Ive, na natječaju je sudjelovao i Teo Gluhak čija je pjesma Nišče ne zna kak hude mi je isto objavljena u Zborniku. Teo je također uspješno pročitao svoju šaljivu pjesmu i nasmijao mnogobrojnu publiku u Ivancu. Tea je pripremila njegova učiteljica Ivana Obad Slavin.
Na ovogodišnji natječaj odazvalo se 106 autora (dječjih i odraslih) s 203 rada. Sudjelovalo je ukupno 14 škola. Povjerenstvo je za objavljivanje u Zborniku odabralo 75 najboljih radova (dječjih i odraslih).
Već tradicionalno toplički učenici sa svojim mentorima sudjeluju na ovom i drugim kajkavskim natječajima te tako njeguju izvorni zavičajni govor.
Čestitamo Ivi i Teu te njihovim mentoricama.
Tekst: Novinarska skupina
Lanterna
Jesensko sonce skrito iza kmičnih oblaki
Zrcali se v modri, svileni plohi.
Ravnicu več mnoga leta
Prekida sam jena oštra stena
I sred stene trošni turenj.
Sakoga dana kak da je se slabeši;
Saki kamen, saki drveni oblok
Na svoju stran strši.
Sol ga grize, sonce prepeče,
Val se v njega vupire se jakše,
Stena pod ruševinama poca, drfče.
Sivo nebo još mu jakše sliku ruši,
A pas od megle ga potpera.
Suhi se zid se bole suši.
Moči se i kak da hmera.
Ali vdehne lanterna sake večerke
Dok više se ne vidiju trošni zidi.
Val se smiri i sam ju gladi,
A ona sveti v sto zlatni niti.
Iva Plišo, 8.b
Nišče ne zna kak hude mi je
Nišče ne zna kak hude je dve sestre meti,
jenu starejšu, a drugu mlajšu ober dve leti.
Kuliko put su me zi sobe stirale,
kak cucek sem čkomil pred ganjkom
dok su se copernice nutri keheljile.
Z mamekom pri hiži,
to su tri babe na kupu,
do reči nebreš dojti,
najrajše bi se zavlekel v mišju rupu.
Kakve sam ja sreče
i tam bi same ženske bile,
nišče ne zna kak vu duši hude mi je.
Teo Gluhak, 6.b